Sedmica iza nas kroz prizmu redakcije portala jez.ba donosi pregled dešavanja koja su nam privlačila pažnju. Dok smo mi trošili energiju u raspravama, još jednu sedmicu nismo iskoristili da radimo na sebi, da se bavimo uzrocima i izvorima naših problema, i da kreiramo alternativu ovom oko nas. Ne govorimo ovdje da ne treba biti informisan, nego da ne treba plakati za prosutim mlijekom. Treba biti korak ispred vijesti, ne trčati za njima.
Subota: Radovi na Bradini & Skuplji od Njemačke za cenera
Nekako nas je opet zatekla sposobnost v.d. Vlade FBiH. Naime, radovi na kružnom toku u mjestu Bradina izazvali su malo je reći kilometarske kolone. Nekolicina automobila je ostala u kvaru i društvenim mrežama se proširila ljutnja, tako da je Vlada odlučila radove ipak izvoditi u periodu 22-04 sata ujutro. Znači, nije niko od tolikih ministara, pa ni sam premijer koji je po priči mnogih mag imaginacije i ideja, ni pomislio da će gradnja kružnog toka na Bradini izazvati saobraćajni kolaps. Možda bi tom logikom neka fiktivna online Vlada iz sjene bila efikasnija od ove v.d. …
Sa druge strane, niko se nije šokirao viješću da je u Njemačkoj kupovina u prodavnicama puno jeftinija nego kod nas. Naime, prema pisanju medija, za kilogram brašna, litru ulja, 250 grama putera, jednu čokoladu i kilogram bataka Nijemac treba izdvojiti 18 KM, dok stanovnik Bosne i Hercegovine te namirnice ne može kupiti (prema cijenama određenih artikala i proizvođača) bez 28,65 KM. Ovdje ne treba puno pojašnjavati da je ova razlika na samo jednoj kupovini pokazatelj potpunog odsustva bilo kakvih mjera zaštite standarda stanovništva i domaće ekonomije uslijed prelijevanja inflacije, rata u Ukrajini i posljedica pandemije virusa Covid 19. Dakle, na samo jednoj kupovini vidljivo je da nas potpuno odsustvo bilo kakvih mjera košta cenera… Mjesečno nas nerad i populizam umotan u nacionalnu zastavu onda košta i blizu 500 KM… Prosječna plata u Njemačkoj je oko 3400 eura, kod nas je malo viša od 500 eura, čisto da se razmjerimo. Naravno da sve ovo ne dotiče puno delegate Doma naroda Parlamenta FBiH – njihovi prihodi već su odavno iznad prosjeka. Neki su od početka godine do danas inkasirali i preko 30.000 KM.
Nedjelja: Festival sporta na Vlašiću & Raste broj korisnika javnih kuhinja
Prvi Vlašić Outdoor festival se održava na Galici u organizaciji Udruge „Eko“ Galica, Biciklističkog kluba „Napredak“ , Planinarskog društva „Paklarske stijene“ i drugih organizacija i ustanova s područja općine Travnik.
Kako ističu organizatori, takmičenje se odvija na stazama različitih dužina i težina, a učestvuje ukupno 200 rekreativnih i profesionalnih trkača, te profesionalnih biciklista kao i rekreativnih biciklista u hobi kategoriji. Mi ističemo da su ovakvi naporni koraci oni u pravom smijeru ka oživljavanju lokalnih ekonomija na održiv način. Svakako da treba pohvaliti organizatore da pokušavaju dati ideju lokalnim vlastima da planina nije samo beton i …. beton, što je Vlašić svakako postao neplanskom i agresivnom gradnjom.
Mediji su potpuno zanemarili ekonomsku krizu u našoj zemlji. Kao da je siromašna tamo neka zemlja gdje žive tamo neki ljudi. Vlast tokom pandemije, ali i sad tokom agresije na Ukrajinu ne poduzima bilo kakve mjere, a kamoli nešto smisleno i strateški. Uprkos uvećanom punjenju budžeta, poreska opterećenja na plate su ostala ista, nije se desilo razdvajanje stope PDV-a i ništa se ne čini u agrarnom sektoru. Jedine oprobane mjere kod nas su linearno subvencioniranje bez prethodno izrađene socijalne karte i budžetsko dotiranje bez jasnih kriterija i ikakve kontrole. Naravno da je posljedica mjesečni porast korisnika javnih kuhinja za 2-5% zavisno od regije u Bosni i Hercegovini. Molimo medije da ne zanemaruju stvarno situaciju i skrećemo pažnju da predizborna kampanja u stvari još nije počela.
Ponedeljak: Prašina u oči & Turistički vaučeri u Federaciji
Nekako je postalo tradicija da radnu sedmicu započnemo medijskim glupostima. Priliku da izvale neku glupost ne propuštaju lideri stranaka, koji su istovremeno kao i nacionalni lideri. Osvane tu i neki nezvanični dokument i mi onda cijelu sedmicu potrošimo medijski na ko je šta rekao, ko je pekao i šta je mislio kad je porekao. Bakir I. i Ambasada Izraela u Tirani grabe ovosedmičnu nagradu za to kako potpuno unerediti sedmicu.
Pukli vaučeri u deset minuta, a sve se nema. Bez da ulazimo u dublju analizu, možemo reći da su vaučeri trebali i tokom pandemije, da ih je malo bilo na raspolaganju i da trebaju da se koriste kao mjera poticaja lokalne ekonomije van sezone i to svake godine. Treba razvijati destinacije, obogaćivati ih sadržajima, treba voditi računa o prirodi i sve trebamo raditi da damo priliku lokalnom turizmu. Smislene promotivne kampanje, razvoj efikasne digitalne platforme i osiguravanje sigurnosti posjetiocima svakako bi podiglo kvalitetu turističke ponude naše zemlje.
Kao aktivnost za gušenje lokalnog ekonomskog razvoja izdvajamo vijest da je jedna osoba privedena zbog plantaže od 43 biljke marihuane. Mi apelujemo da se marihuana već sutra potpuno legalizuje i da se ta biljka iskoristi za stvaranje nove vrijednosti u našoj zemlji.
Utorak: Mostar među 15 najljepših „malih“ gradova Europe & Podvožnjak
Ničim izazvano i potpuno ne zahvaljujući gradskoj administraciji Mostara ili bilo kojoj turističkoj zajednici i nečijem ministru, CNN je pogurao grad Mostar. Korčula, Piran, Reine, Clovelly, Mazara del Vallo i naš Mostar rame uz rame. Iskoristimo jednom barem jednu priliku koja nam se pruži mahom ničim zasluženo. Čestitamo Mostaru i želimo mu da čim prije dobije ne jedan bazen i sportsku dvoranu.
Ha kiša udari voda do pasa…. Famozni podvožnjak u Buća Potoku postaje sinonim za sav raskoš i sjaj talenta ne jedne generacije političara i ne samo jedne stranke. Pitamo se: zar je moguće da se ne može naći tehničko i drenažno rješenje za podvožnjak, a godina je danas 2022…..izborna. Molimo da se razdvoje fekalne i oborinske vode, ali i da se izvrši potpuna revizija radova i ugovora sa izvođačima koji su do sada radili na podvožnjaku Buća Potok.
Iz rubrike „Dajte ljudi pomagajte, sutra ne čekajte“ izdvajamo ponovljeni apel Vijeća ministara za međunarodnu pomoć u gašenju požara u Bosni i Hercegovini. Mi se pitamo kako uvijek ima za službena auta politikanata i za njihove reprezentacije i diskrecione budžete, a nikad za vatrogasna vozila i opremu….. pa eto ni za kanaderčić jedan mali…??
Srijeda: Zabrana uvoza uglja iz Rusije u EU & Napad na bistu u centru Sarajeva
Stupa na snagu odluka o zabrani uvoza uglja iz Rusije u EU. Ove zime će se naime sigurno otkupiti sve količine dostupnog uglja na tržištu EU. Nezvanično se u medijima piše da Srbija već otkupljuje sve količine izvađene rude uglja iz naše zemlje. No ne čujemo ministre, ne vidimo vlade da nam se obraćaju sa planom kako i šta tokom zime. Biće da su oni navikli da se mi sami snalazimo bila poplava, bio požar, bila suša il nestašica kakva druge vrste. Nije naime sve oko nas što se zbiva samo prijetnja za nas. Mi smo na državnom nivou mogli iskoristiti ova nepovoljna svjetska vremena da razvijemo domaće alternative, da redefinišemo lance snabdijevanja, da uvežemo Hercegovini sa Bosnom i obratno, da osiguramo da budemo koliko toliko nezavisni kada je riječ o hrani, energiji i vodi. Mogli smo i revitalizirati rudnike uglja sad kad će cijena biti povoljna, ma mogli smo svašta, ali eto nismo.
Sarajevo ima nekakav toplo-hladno odnos sa svojim velikanima. Ovaj put na meti je bila bista Izeta Kike Sarajlića, jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika. Nije Izetu pucano u glavu, nije gurnut u Miljacku, nije ukraden i pretopljen, no šteta je učinjena. Nije dovoljna nepravda što pjesnik još nema ulicu u gradu kojem je toliko toga dao, već treba da se krnji i skrnavi njegova bista. Sram te bilo ko god da si i šta si, ali sram bilo i gradonačelnicu i premijera, jer njihov salonski i mahom provincijski način rada samo doprinosi daljnjoj dekadenciji Sarajeva kao urbane sredine, na kojoj je SDA već dosta uradila. Sarajevo treba sasvim drugi način upravljanja i vrjednovanja od onog koji mu se nameće.
Četvrtak : Uklonjeni romobili u Starom gradu & Mladima konačno po 100-ja
Pod izgovorom da ugrožavaju sigurnost pješačkog saobraćaja, nadležna inspekcija je izvršila uklanjanje romobila sa javnih površina. Ne kažemo da ne treba standardizirati, osigurati i urediti promet električnih romobila. To bi bilo krajnje suludo, jer žrtava bi bilo baš puno. No kad god administracija nije u stanju da se nosi sa problemom, ona jednostavno nešto zabrani. Zašto se na ovaj način hitro nije osigurala zabrana parkiranja motornih vozila na trotoarima, zašto se nikad nije doveo u red saobraćaj bilo u kretanju, bilo u mirovanju. Postoji uzrok nasilju na cestama, postoji i način da se ti problemi dovedu u red. No zabrana na nivou jedne opštine, guranje električnih romobila na cestu – to nisu rješenja, to će samo donijeti još mrtvih i ranjenih. Ukoliko potičemo siguran, ekološki prihvatljiv i široko dostupan način prevoza u Sarajevu, onda ne zabranjujemo nego osiguravamo posebne staze za kretanje i ne raspirujemo dodatno animozitete između učesnika u saobraćaju.
Ima se, može se i treba pogurat omladinu, samo skrećemo pažnju da je 100-ja danas malo. Mladima treba barem dat po 250KM. Zaista, ako se bacimo malo samo u matematiku sa 100-jom se danas ni četvero ljudi ne može pošteno zarakijat i zamezit. Da ne pominjemo neki izlet ili šta više od toga. Molimo nadležne da ne prave sirotinju od mladih ko od starih, treba stoju podebljat kad već budžeti kipe od para.
Petak: 28 mi SFF
Najveći filmski festival u regiji počeo je zvanično u Sarajevu. Dvadeset i osmo izdanje najavljuje se kao najveće do sada. Cijeli niz bitnih gostiju svojim prisustvom uljepšati će ove godine festival na radost svih posjetitelja. Mi kao redakcija želimo skrenuti pažnju na totalnu zloupotrebu SFF-a u političke svrhe, njegovu maksimalnu socijalnu neosjetljivost i odsustvo domaće produkcije u smislu da se filmovi i serije trebaju kontinuirano proizvoditi svake godine. Ono što nas je posebno rastužilo jeste populističko korištenje prikazivanja radne verzije filma o Emeriku Blumu režiserke Jasmile Ž. od strane pojedinih predstavnika sarajevskih stranaka. Naime zaista osjećamo potrebu da istaknemo da Naša Stranka i SDP nemaju nikakve veze sa životom i djelom Emerika Bluma. Neki njihovi istaknuti kadrovi su za tu ljudsku i svaku drugu gromadu čuli tek na projekciji filma, a smisao njegovog djela i uspjeha nisu shvatili ni nakon pogledanog filma. Da sada ne detaljišemo o vizionarstvu, strateškom radu, sinergijskom djelovanju, kvaliteti i kadrologiji, jer sve to su oni sami u svojim strankama zatukli nogama. Nadamo se da nakon gledanja završenog filma ipak shvate ko je bio Emerik Blum, šta je bila vizija i smisao njegovog rada i djelovanja.
Subota: Korida u Olovskim Lukama
Još jedna tradicija koju nismo nikad infrastrukturno podržali jeste korida. Ovaj put na domak Olova veliki broj ljudi uprkos nikakvom vremenu se okupio radi druženja i bodnje bikova. Posjetioca ima ne samo sa svih strana Bosne i Hercegovine, već su tu i ljubitelji tradicije iz nama susjednih zemalja. Ističemo i ovo kao potencijal za lokalnu turističku ponudu. No svakako da pozivamo da se sve to podigne malo na veći novo i da iskoristimo priliku, jer imamo barem još dvadeset godina do ulaska u EU i za to vrijeme mnogo posjetioca može da se upozna sa našom tradicijom. Mišljenja i u našoj redakciji su podijeljena, no ističemo da kad smo rekli infrastrukturno, mislili smo i na vetreinarske preglede, dobrobit i sigurnost životinja.
Zaključak:
Gori selo, a baba se češlja… stara seksističa poslovica iz naših krajeva, koju nikako da shvatimo na pravi način. Tragičan udes u Hrvatskoj, horor pucnjava na Cetinju, kao i svakodnevni udesi i nesretni slučajevi vrište nam na sav glas. Društva su nam u stanju potrebe. Dva osnovna resursa svake države jesu zemlja i ljudi. Sve bivše republike SFRJ sem donekle Slovenije su potpuno zanemarile prostor, dok su ljude zapustile i dovele do tačke pucanja. Sve sada već banana državice počivaju na sistemskoj korupciji i poslovičnoj nepravdi i dugo se to guralo pod tepih te sakrivalo nacionalnim zanosom. U svim tim zemljama za ‘ukrao’ se kaže ‘snašao se’, a dok nas je bilo više, razmjere problema možda nisu bile toliko vidljive. Sada kad smo svi demografski ogoljeni, ekonomski posrnuli i u nekom stanju socijalnog vrenja koje se prikriva od strane režima i medija. Svakodnevnica su nam nasilnička ponašanja, nasilje nad ženama sa smrtnim ishodom, među vršnjačko nasilje, sudari sa smrtnim ishodima, požari, klizišta i mutne vode bujičnih poplava koje nose imovinu i ljude. Valjda su nam jasni znakovi da nam fali pravne države, da nam nedostaju socijalno i ekološki osviještene javne uprave umjesto ovih režima koje imamo. Cijeli „region“, kako se sada kolokvijalno nazivamo, hitno treba nove sisteme uprave i nove politike koje će počivati na drugačijim sistemima vrijednosti i koje će cijeniti ljude i čuvati prirodu čak i od nas samih, a kamoli od stranih investitora.
