By Darijan Bilić
Za koga da glasa otac dvoje djece, star preko 40 godina, koji je još uvijek zaostao u Bosni i Hercegovini? Ako se to pitam, znači da sam odlučio izaći na izbore. Da sam, uprkos potpunom i planskom odsustvu politike za koju bih glasao, ipak odlučio izvršiti svoju građansku dužnost.
Nemam graha u džepovima, nisam budžetski vezan ni za jednu političku stranku ili bolje rečeno klan. Nisam nikom ništa dužan u smislu vraćanja političkih usluga i možda zato i jesam u problemu. Ni sam ne znam za koga glasati i bilo bi mi glupo sada upućivati kritike političkim strankama ili njihovim liderima, čak i njihovim glasačima. Dockan je, jer mi ovi izbori, ova bezidejna predizborna cirkusijada koja je na sreću iza nas, pokazuju da ja u stvari i nemam izbora.
Kad je riječ o programima i mjerama koje mi se nude – i tu mi se čini da sam ostao zakinut, jer nema ničeg novoga, sve je udrobljeno iz tri prethodna ciklusa i nema ništa što je stvarno primjereno trenutku, bio on naš lokalni ili svjetski. Niko ne priča ozbiljno o društvenom ugovoru kad je riječ o energetskoj tranziciji ili klimatskim promjenama. I ovi što lafo kontaju lapit glasove na legalizaciju marimahune, ne znaju o čemu govore, nit oni sami vjeruju da je to moguće. Ne pominje se ozbiljno agrarna reforma, izmjena poreske politike, ustavne promjene i reforme zdravstva, školstva, sudstva, policije itd itd.
Kad sve to nekako sagledam, vodiću se onom pjesmom Ede Maajke – nek nam vrate Sarabon, Pretis i Duhanjaru, a evo im diskrecioni budžet, zgrade na Trebeviću i limuzine. Ma evo im sve.
Zato sam ovaj put odlučio da glasati za one za koje nikad nisam. Tu svakako ne mislim na neku kao „svoju“ opciju, već potpuno suprotno. Ne želim da se iko ikad i igdje više emotivno veže za stranku za koju glasa. Nikakvih tu emocija ne treba biti. Naš društveni ugovor treba da bude naša korist, dobrobit, naš kvalitet života, budućnost naše djece, zdravstvena zaštita naših sugrađana. Životni vijek, životni standard, uslovi života, nasmijanost, to te ja pitam. Kakve zastave, kakvi lideri, treba ih mijenjati kao čarape. Na sljedećim izborima ću glasati opet za neke druge, jer svaka vlast koja sjedi dva mandata u fotelji ubuđa se, usmrdi i zapekne u korupciju i silne aferime i nepotizme.
Znači izađi i glasaj, al ne za svoje, ne protiv njihovih, glasaj za one za koje nikad nisi, jer ovih što se sa nama zajebaju do zadnjeg stanovnika nam je preko glave. Bacimo ih u istoriju, kad već nemamo lavova, neka im ona sudi. Dali smo im tri decenije svojih života, nema šta im pod noge nismo bacili i sad je dosta. Nek sjašu.
