Darijan Bilić
Trideset godina se krade i potkrada, uništava se u biti ono što su kreirali naši djedovi i bake, a izgradili naši očevi i majke. Vidimo nije ni uspjelo da se sve uništi, a nije da se nismo potrudili. Ono što je opstalo samo je oporezovano po progresivnoj stopi naravno ili je prodato najpovoljnijem, ovaj najodanijem stranačkom prijatelju. Svi dosadašnji premijeri i premijerke, svi ministri i ministrice nisu uspjeli u preko dvadeset godina da kreiraju neku novu vrijednost. Maksimalno dostignuće svih njih jeste povećavanje stope oporezivanja i presipanje iz šupljeg u prazno. Dovelo je to do porasta kreditne zaduženosti svakoga od nas i opšte apatije.
Kreiranje nestabilnosti, krajnje spora i neefikasna administracija i nestvarno visoke cijene nekretnina uspjele su da “poljuljaju” i velike investitore poput Lidl-a, a domaćim malim, velikim i srednjim privrednicima ali i poljoprivrednicima zadaju probleme koji su u nekim slučajevima nepremostivi. Broj ljudi koji usljed svega toga odlazi u treće zemlje može se mjeriti u stotinama građanki i građana koji dnevno napuštaju zemlju. Ni mnogo veće države ne bi lako podnijele takav demografski udar. No domaći pseudo lideri se i ne osvrću za tim, a samo rijetki mediji izvještavaju da stanovništvo napušta brod koji kao da tone.
U takvoj situaciji nama je hitno potrebna nova vrijednost, novi ekonomski zamah koji mora slijediti nadu koju će nam pružiti neka politička opcija ili koalicija pred ove izbore koji nam se po svemu sudeći održavaju nekada u oktobru 2022 godine. Sa tim u vezi apelujem na političke protivnike da iznađu ne samo novi model svojih političkih kampanja već da kreiraju prvenstveno ekonomske programe koji će se temeljiti na stvarnosti, na ekonomskoj održivosti i obnovljivim izvorima energije. Da ozbiljno razmotre legalizaciju upotrebe kanabisa u medicinske ali i rekreativne svrhe jer je to jedini način da se naša poljoprivreda razvije i da se iskoriste njeni potencijali. Pored poljoprivrede to bi dalo zamah turizmu, a i stvorilo uslove za razvoj komplementarnih industrija koje konoplju koriste kao sirovinu u procesu proizvodnje. Također to je prilika da se poreski rasterete radnici, ali i poslodavci i da se na neki način stimuliše potrošnja kako bi se dala podrška lokalnoj ekonomiji. Pored toga neka sa samo formalne podrške razvoju IT sektora u našoj zemlji pređu na intersektorki dijalog, poresko rasterećenje i relaksaciju ukupnih političkih odnosa.
Usljed kriminala neznanja ali i zlonamjernosti propustili smo priliku tokom pandemije da pospješimo domaću ekonomiju da pojačamo lokalni turizam kako van sezone tako i tokom iste. Nismo iskoristili niti jednu komparativnu prednost koju smo imali ili još imamo. Bila nam je pružena prilika da tokom dvije godine uvežemo Hercegovinu sa Bosnom i obrnuto da poradimo na lokalnim lancima snabdijevanja hranom i da preispitamo svoje energetske i svake druge prioritete. Agresija na Ukrajinu također nije samo prilika da nas mediji prepadaju već je i šansa za lokalni IT sektor, za domaću poljoprivredu i prehrambenu industriju. Za restruktuiranje dijela namjenske industrije u industriju koja će proizvoditi poljoprivrednu mehanizaciju ili dijelove za istu kao i još mnogo toga što se naravno nije desilo jer imamo ljude na pozicijama moći koji nisu dorasli trenutku u kojem se nalazimo.
Mi birači moramo izvršiti pritisak, moramo kazniti pseudo lidere i zamijeniti ih nekim “novim”. No ono što bi bilo najvažnije za ovaj izborni ciklus jeste da se više nikada emotivno ne vežemo za ljude koje glasamo, za one koji nas vode, Imali smo možda i najgorih trideset godina u vlastitoj istoriji iz kojih možemo mnogo da naučimo koliko je pogubno kada se emotivno vežemo sa režimom koji sa nama upravlja u maniru najgoreg okupatora ikada.
Vrijeme je da svoje interese stavimo ispred interesa onih koji nas navodno predstavljaju.
