Sedmica iza nas kroz oči male ali odabrane redakcije portala jez.ba donosi pregled dešavanja koja su nam odvlačila pažnju. Dok smo mi trošili energiju u raspravama još jednu sedmicu nismo iskoristili da radimo na sebi, da se bavimo uzrocima i izvorima naših problema i da kreiramo alternativu ovom oko nas. Ne govorimo ovdje da ne treba biti informisan, nego da ne treba plakati za prosutim mlijekom. Treba biti korak ispred vijesti, a ne trčati za njima.
Subota – Povorka ponosa
Grad blokiran. 51 ulica je manje-više bez potrebe zatvorena i to uveliko prije same Povorke. Koliki je to bio sigurnosni rizik, zašto živimo u tako nasilnom društvu kada je toliko široka i duboka blokada grada potrebna? Jesmo li mi u biti taoci militarizacije društva jer možda i policija ovakve događaje koristi malo i za vlastitu promociju? Mnogo je pitanja – bilo i ostalo da čeka odgovor nekog drugog i neko drugo vrijeme. Mediji su iskoristili prostor, te su većim dijelom dana aktivno radili na polarizaciji društva. Ostalo je zamjećeno da se politički diskurs po ovom pitanju malo promijenio. Nekada, tradicionalno otvoreni i napredni socijaldemokrati, ovoga puta preuzeše agendu desnih i još desnijih partija te poslaše poruku da pitanje slobode izbora LGBTQ osoba nije njihov film. Tako dok se Gradonačelnica, uz podršku kompletnog gradskog i kantonalnog odbora SDP-a pravila mrtva. Predsjednik i značajan broj članova Naša Stranke se po pitanju organizacije i podrške Povorci pokazao principijelnim što želimo pohvaliti.
Nedelja – “američki abortus”
Šokantna vijest stigla je iz “najdemokratskije” zemlje na globusu. Veliki udarac je ovo samoj demokratiji, pravima žena, posebno marginaliziranih grupa i siromašnima. Vrhovni sud SAD-a je donio Odluku kojom je ukinuo pravo na abortus! Ostaje nada da će tumačenje presude “da abortus nije zabranjen, ali da sada pojedine države mogu same dopustiti ili ograničiti prekid trudnoće” imati pozitivistički uticaj na donosioce odluka u američkim saveznim državama. To može probuditi nadu za bolje! Isto tako, se nadamo da ostale svjetske “demokratije” neće pratiti ovaj primjer. Uz žene smo svim srcem i ovo je za svaku osudu, pa i prezir. Pravo na pobačaj je pravo svake žene koje mora biti besplatno i jednako dostupno svim ženama bez obzira na bilo kakve razlike među njima.
Ponedeljak – “ćuna” ispred pozorišta
Zahiragić Haris je ne “bijelom konju” s mobitelom spasio zgroženo Sarajevo. Naime ispred Narodnog pozorišta dešavao se umjetnički performans, koji je bio malo eksplicitnijeg sadržaja. No “vitez spasilac grada” je pozvao organe reda i mira i njihovom brzom reakcijom sam performans je prekinut. Glumci su kažnjeni za remećenje javnog reda i mira i čaršija je konačno odahnula. Ovaj atak na slobodu umjetnosti nanio je ogromnu štetu gradu koji je usput i glavni grad, te samim tim nanesena je šteta i ugledu države, koja pretenduje zaštititi i promovisati “Povelju Evropske unije o temeljnim pravima”. U članovima 11., 13. Povelje, stoji: ”Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i davanja informacija i ideja bez uplitanja tijela vlasti i bez obzira na granice; Slobodni su umjetnost i znanstveno istraživanje. Poštuje se akademska sloboda.”
Po ko zna koji put javnost je podjeljena opet ko je za za, a ko protiv “ćune” u javnom prostoru, na javnoj površini. Nismo se bavili kako se mogao desiti propust da sama predstava nije prijavljena, kako osoblje Festivala nije ni znalo da je “ćuna” sastavni dio predstave? Takođe, nije baš jasno ni to zašto se Vlada KS izvinjava, a Narodno pozorište ograđuje od “ćune”? Zar je moguće da od organa vlasti nema niko da stane u odbranu slobode umjetnosti bez obzira njen sadržaj. Za kraj zar nam je toliko teško da priznamo sebi da smo u smislu ljudskih potencijala i kapaciteta srozani i da nam se valja čupati prije nego potonemo ispod nivoa žabokrečine.
Utorak – reakcije na “ćunu” ispred pozorišta
Cijelih 24 sata smo potrošili na i oko “ćune” ispred Narodnog pozorišta. Svi su se izredali u komentarima, obrni okreni, tamo ga ovamo ga i opet – ništa! Moglo bi se reći da je osim marginalaca/ki na društvenim mrežama samo pet-šest osoba javno dalo podršku “ćuni”. Svi ostali ili su se ušutali ili su bili izrazito protiv. Šta nam ovo govori o društvu u kojem živimo? Šta bi se desilo da je tema Ustav, legalizacija marihuane, fiskalna reforma, na koji način bi mi polemizirali, kako bi se desila polarizacija i oko čega? Da li bismo ponovo promašili metu ili bi znali tačno i precizno poentirati? Ovakvi dani, u biti samo pokažu koliko smo kao društvo nepismeni, kako nam nedostaje elementarna, a posebno politička pismenost.
Srijeda – odbijanje smanjenja akciza i PDV-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, idemo (malo)sutra u NATO i EU
Samo možemo reći da nam je “jako drago” da institucije opet nisu izašle u susret kome treba, te tako pokazale izrazitu socijalnu osjetljivost. Ponašanje (skoro) svih učesnika u plitičkoj areni je skandalozno! Bez posebne rasprave, bez društvenog propitivanja, bez osjećaja važnosti posla kojeg su izagrani/imenovani da u ime naroda obavljaju naši političari iz dana u dan šalju poruke: “bjež’te što dalje kol’ko vas noge nose iz ovog učmalog i blatnjavog rahatluka!”
Čini se da u korak s našim idu i političke elite razvijenog svijeta. Dobili smo obećanje opet da će da nas nekad primiti u EU, a NATO će još-još pričekati. Imamo nekih, tričavih 14 uslova i neka poglavlja za ispuniti, odgovoriti, usvojiti, i ako se zbilja potrudimo primiće nas. Jedina ozbiljna nada za ovo društvo polako se gubi iza kulise skupog i tromog evropskog birokratskog aparata. Zasigurno, bez adekvatnog odgovora, desiti će se propast kako lokalne progresivne politike, tako i politike EU za proširenje, sigurnost ali i sve ostalo. U tom duhu Albanija i Sjeverna Makedonija dobijaju jako čvrste garancije da će uskoro prestati biti taoci odsustva inkluzivne politike i nacionalističkih apetita pojedinih država članica EU. Mi smo tu gdje jesmo i takvi smo kakvi smo, između ostalog, i zbog politike EU i njenih mlohavih institucija.
Četvrtak – uvećanje plata
Usvojeno je, neka sirotinja odahne. Predsjedništvo i komplet državne institucije najavile su im veću pomoć na bazi individualnih donacija. Možda otvore i neki hotline broj telefona ili bude neka viber grupa niko još ne zna. Ostaje nejasno kako kome i gdje će biti podjeljen višak i onako malih plata visoko pozicioniranih politikanata u institucijama. No prosto ostaje gorak ukus u ustima jer ovo nije ni prvi, a očigledno ni zadnji put, da se vlast bahati nad izgubljenom i apatičnom sirotinjom. Plate u državnoj administraciji jesu male. Neadekvatne za sve kvalitetne i potrebne operativcice, granične policajce, vojnike, službenike – oni rade za 600-1400 KM mjesečno, i daleko su manje plaćeni od, recimo, kantonalnih ili entitetskih činovnika istog ranga. Nisu male izabranim zvaničnicima!!! Znači povišica da, ali ne povišica svima. Ovdje treba istaći da se opozicija čudi i zalijeće u predizbornu kampanju i ne čini dovoljno da onemomgući režim da se zeza sa osiromašenom populacijom. Nisu im prošle ni izmijene akciza, PDV- a nisu ni smjeli pitati može li se ukinuti koji postotak od oporezivanja ličnih dohodaka ili mogu li se ukinuti neke beneficije izabranim zvaničnicima i/ ili stopirati nabavke službenih automobila jer su punjenja budžeta čujemo rekordna.
Petak – LANA PUDAR!
U sjeni mnogih sedmičnih, mjesečnih, godišnjih negativnosti, pojavila se djevojčica zaraznog osmjeha iz Mostara i unijela malo svjetla u našu svakodnevnicu. Iako je plivanje individualan i ne pretjerano atraktivan sport i popularan kod nas, zavolili smo ga zadnjih godina zahvaljujući ponajviše našim sportistima, bolje rečeno sportiskinjama. Prethodni uspješni nastupi Amine Kajtaz i sadašnji tinejdžerke Lane Pudar – prvo na svjetskoj smotri plivača u Mađarskoj i kruna, petak zlato na Mediteranskim igrama u Alžiru pokazaju šta volja, snaga pojedinke i zacrtani ciljevi donose. Ova mlada djevojka ima i pokazuje sve što ovo društvo nema a treba mu!
Lana je genijalka koja iznova dokazuje kako posvećenost i predanost pobjeđuju uprkos svemu. Uprkos opstrukcijama, preprekama i poplavi instant uspješnica, selebretija i raznoraznih “zvijezda” jedan put je do trona – krvav rad i upornost! Svi koji kažu drugačije… bave se politikom u našoj zemlji.
Zato, Lani i svoj našoj djeci talentima moramo omogućiti prostor i sadržaj dostojan ljudskog napretka u XXI vijeku. Očigledno jedino vrijedno pažnje i truda su naša djeca! Da skratimo hoćemo bazen u Mostaru, hoćemo bazene u svim večim gradovima Bosne i Hercegovine.
Zaključak:
Čestu fulamo metu, vidimo da nam je jedna jedina “ćuna” u stanju potpuno pomutiti razum. Potom vidimo da izabrani dužnosnici kad ne znaju šta da rade prave se mrtvi. Kad kao znaju šta rade pokazuju potpuno odsustvo socijelne osijetljivosti. Nije ni čudo onda da mi odluke u životu donosimo na osnovu pogrešnih premisa. Ono što je bitno bilo već početkom sedmice , a što smo mi izignorisali skroz jeste toplotni talas koji hara planetom. Padaju rekordi po zemljama svijeta, presušuju riječna korita, isparavaju jezera. Suša je počela ranije nego ikad i naučna zajednica upozorava da to premašuje sva očekivanja, prognoze i modele. Potrebno je odmah reagovati, ne organizovati konferenciju ili napraviti komisiju. Voda, struja, energija, hrana, alternativa, znanje, humor….te riječi nam trebaju biti u fokusu u narednoj sedmici.
1 Comment