by Darijan Bilić
Kako bi nadošli do vizije moramo krenuti od onog danas. Ne treba se nešto pretjerano zanositi onim što je bilo nekada. Sarajevo je naime uvijek bio mali grad. Nikad nije bio velegrad ali je istina je nekad bio puno otvoreniji nego što je to danas.
Mogu li je i bez obzira na to imati u glavi viziju Sarajeva koja ne uključuje samo moju raju, samo moju stranku ili samo moju ulicu? Mogu li imati viziju o gradu ljudi koji u njemu samo žive ali ga i ne potkradaju? Mogu li sanjati grad oni koji se na njemu nisu obogatili? Sve su to samo nabacana pitanja koja se ne mogu izbjeći, bolje rečeno ja ih ne mogu izbjeći.
Sarajevo nije zaslužilo da izgleda kako danas izgleda, no priča Nedime sine šta nam ovo rade ne pije više vode. Ukoliko želimo drugačiji grad za njega se trebamo boriti. Ne znači to da su te borbe negdje daleko, borbe mogu početi u svakom od nas. Prva borba je svakako sa papkom u sebi samome, to je i najvažnija od svih borbi jer uvijek je pre lako upirati prstom u neke druge i u njima tražiti uzroke za propast tog nekog imaginarnog Sarajeva. Oni su došli sjebali su sve i grad su prilagodili sebi…. Vaki naki papci sve su nam oni ovo napravili. Stereotip koji nameću papci u nama samima svima , a koji u biti ne drži vodu. Sarajevo su naime sjebali ratni profiteri, prilagodili su ga sebi, među njima ima ljudi koji su rođeni i u Sarajevu ne zaboravimo to. Mi svi ostali smo puki saučesnici mada nam je to teško sebi priznati. Koliko smo se mi svi propapili da nam grad danas ni na šta ne liči ako nije SFF.
Kako do urednog i otvorenog grada koji je prijatelj djece, starih osoba, pješaka, biciklista. Kako do grada koji uključuje, koji ne smrdi i zaudara? Ma to je prilično jednostavno, vizije grada ne može pravit samo jedna raja. Skupili se mi da se malo sfurimo , a onda ide jaka vizija. Vizije ne mogu kreirati samo oni koji su se okoristili o gradu, vizije o gradu uključuju i vizije slabovidih, nagluhih, invalidnih, gluhonijemih, siromašnih, djece, starih, a nešto se valjda i struka pita. Sarajevo je danas jedan od najzagađenijih gradova svijeta, prljav je, zagušljiv, sa jako malo zelenih površina, o javnim površinama da i ne govorim. Sarajevo je na samo korak da izgubi sva svoja izletišta, pitku vodu, zrak, javni prostor, na korak je od javno privatnog partnerstva na štetu svih nas koji tu još uvijek živimo. Ukoliko ne maknemo guzicom tako će i biti.
Ja ne znam jel mi gora SDA vizija Sarajeva od one koju ima „trojka“. Te su mi vizije pune hipokrizije jer toliko prilika su svi iskoristili da unište istoriju grada i njegovo naslijeđe da satru i ono malo urbane supstance Sarajeva što je bilo ostalo , a sve za sitan šićar. Do vizije grada moramo doći kroz duboku javnu raspravu, kroz struku i razne sinergije. Ja jednostavno ne pristajem na vizije grada jedne raje koja pri tome nema nikakvu socijalnu osjetljivost , a niti socijalnu inteligenciju.